Author Archives: Biljana

Deca superheroji menjaju svet

U glavnom gradu Italije je od 27. do 30. novembra 2019. godine, održan  prvi I CAN globalni dečji samit. Među 2 000 dece iz 47 zemalja našle su se i četiri ekipe iz Srbije od kojih je jedna bila iz Barajeva. Barajevsku ekipu predstavljale su Anđela Minić i Teodora Ivanković, učenice OŠ „Knez Sima Marković“ sa učiteljicom Biljanom Popović.

Samitu je prethodila proslava „JA MOGU 2019“ koja je 24. novembra u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu okupila sve škole, nastavnike i učenike koji su učestvovali tokom godine u izradi Design for Change projekata.

Prisutni su mogli da se bolje upoznaju sa projektima u okviru kojih su učenici radili na rešavanju problema u lokalnoj zajednici. Smiljana Grujić, psihološkinja, koordinatorka i autorka programa „Podrška, ne perfekcija“ iz Novak Đoković Fondacije govorila je o tome zašto je važno da damo deci prostor da izraze svoje ideje. Svi zajedno, jednim velikim aplauzom, podržali su hrabrost dece u želji da promene svet, i osnažili ih da to nastave da čine.

I CAN globalni dečji samit u Rimu bio je događaj koji je pokazao da ceni mlade pokretače promena. To je bila svetska proslava moći i genijalnosti svakog deteta. Tokom četiri dana trajanja samita deci je odato priznanje za hrabrost i odlučnost da promene svet oko sebe. Poslata je jasna slika da deca mogu promeniti svet oko sebe, samo im je potrebno pružiti mogućnost da od najranijeg uzrasta naprave promene u svojoj okolini i postanu svesni svojih kapaciteta za kreiranje sopstvenog života.

Ceremonija svečanog otvaranja samita organizovana je u kongresnoj areni – Palazzo dei Congressi u prisustvu gradonačelnika Rima. Tokom ove manifestacije učesnici su plesali flešmob i nosili tradicionalne kostine. Učenice iz Barajeva i njihova učiteljica nosile su šumadijsku narodnu nošnju zahvaljujući FA Šumadija Barajevo.

U naredna dva dana realizovane su mini BTC tj. BE THE CHANGE konferencije na nekoliko lokacija u gradu, tokom kojih su izabranim timovima pružene prilike da sa svojim pričama o promeni  predstave ne samo sebe i svoju školu, već i svoju zemlju.

Trećeg dana samita svoj školski projekat „Smanjenje populacije napuštenih pasa na teritoriji Velikog Borka“ po kodom priče SER-ENG-648040072-2018 na globalnoj platformi Design for change (DFC) predstavile su učenice barajevske škole Anđela i Teodora. Radeći na ovom projektu učenici su prepoznali problem u lokalnoj zajednici (problem velikog broja pasa na ulicama), osmislili kreativne načine za njegovo rešavanje, isprobali svoja rešenja i podelili rezultate svog rada sa čitavim svetom šaljući snažnu poruku „Ja sam to uradio … možeš i ti!“.

Problem napuštenih pasa (neodgovornog vlasništva) nije samo aktuelan u njihovom mestu, već širom Srbije. Učenici su došli do zaključka da se problem mora rešiti u korenu. Bili su veoma aktivni i zainteresovani za rad tokom realizacije svih koraka/ aktivnosti, ispoljili su veliku kreativnost u radu i osećali zadovoljstvo prilikom prezentovanja rezultata projekta pred Nastavničkim većem, Savetom roditelja, Školskim odborom.

Deca su imala prilike sa se upoznaju i druže sa ostalim timovima. Uživala su u razgovoru i zajedničkim igrama, učenju tradicionalnih plesova…

Projekat koji nam se najviše dopao je projekat naših prijatelja iz Malezije Caring Hearts…Cleaner Society (SMK SANZAC – Sabah).

U poslepodnevnim časovima, sva četiri dana, učesnici samita imali su organizovan obilazak Rima.

Papa Franja, 266. biskup Rima, šef države i suveren Vatikana podržao je ovu manifestaciju i pozdravio sve učesnike i održao govor pun ljubavi i milosrđa na ceremoniji zatvaranja samita.

Kako bi mu se zahvalili, učesnici samita su napravili ogroman prekrivač (od komadića nacionalnog materijala iz svake zemlje učesnice) koji predstavlja duh I CAN svake države i poklonili mu ga. Deca su, pre odlaska u Italiju, u Beogradu izvezla Ja mogu.

JA MOGU supermoć čini da svako dete bude svesno sveta oko sebe, opremljeno veštinama za preduzimanje akcije i osposobljeno da dizajnira željenu i održivu budućnost – danas. Ako su deca spremna za budućnost, svet neće morati da se popravlja.

Design for Change je međunarodni, nagrađivani edukativni program namenjen deci od 5 do 18 godina, osnovan 2009. godine u Indiji. Danas je prisutan u više od 60 zemalja i osnažio je više od 32.000.000 dece širom sveta. Program ima za cilj da pomogne deci da oforme životni „JA MOGU” stav, da razvijaju društveno angažovani i preduzetnički duh i da se upoznaju sa ciljevima održivog razvoja.

Deca dobijaju priliku da, koristeći inovativnu metodologiju, pronalaze, biraju i rešavaju konkretne probleme u svojoj okolini. Dokazano je da proces razvija veštine 21. veka kod dece (empatija, liderstvo, timski rad, komunikacija, rešavanje problema, preduzetništvo, kritičko mišljenje, medijska pismenost).

Glavni fokus DFC-a je razumevanje problema iz perspektiva svih onih koji su uključeni i pogođeni situacijom. Deca potom zamišljaju, stvaraju i sprovode rešenja, imajući u vidu svoje zaključke o potrebama onih koji su pogođeni problem.

Privilegija je biti član DFC porodice pre svega jer je to edukativni program usmeren ka deci i njihovom razvoju znanja i veština potrebnih u XXI veku. Najveća vrednost ovog programa je što podstiče svako dete da razvije svoj potencijal i kaže Ja mogu. Moji učenici su postali pokretači promena u svojoj lokalnoj zajednici, postali su njeni SUPERHEROJI, a superheroji nisu samo u bajkama, nego u svakom detetu koje kaže Ja mogu sve!

Categories: Design for Change, Naša JA MOGU priča o promeni | Postavi komentar

4. Podeli

„JA MOGU! SADA I TI MOŽEŠ! – Deca sa drugima dele zadovoljstvo proizašlo iz posvećenosti i truda. Tokom ove faze, oni dotiču druge ljude sa svojim projektima i doživljajima. Njihovu priču vredi ispričati, mogu inspirisati drugu decu jer u sebi nose snažnu poruku – „Ja sam to uradio … možeš i ti!“

The final step is ‘Share’ – cultivating the abundance mentality.


Predstavi → Inspiriši

KORAK 1. Predstavljanje projekta

Veliki trenutak za učenike! Preduzeli su korake da promene svet i sada dele svoje iskustvo.

Prisećaju se akcija koje su preduzeli, razmišljaju kako se to što su uradili odnosi na ono što su želeli da postignu i da li se to desilo. Prolaze kroz sve materijale koje su kreirali. Pripremaju kratku, atraktivnu i jednostavnu prezentaciju kako bi predstavili svoj projekat.

 

Projekat će biti predstavljen svim učenicima OŠ „Knez Sima Marković“, na roditeljskim sastancima, na sednici Nastavničkog veća u matičnoj školi u Barajevu, predsedniku GO Barajevo.


KORAK 2. Širenje reči o projektu

Učenici dele svoju priču (postavljaju video) na platformi I can School Challeng.

 

Šire projekat preko lokalnih medija, društvenih mreža (Facebook, Twitter, Flickr, YouTube, Pinterest, Linkedin, Google+)…

Lako, zabavno i značajno je biti nosilac promena!

Categories: Design for Change, Naša JA MOGU priča o promeni, Podeli | Postavi komentar

Evoluacija

Deca razmišljaju o iskustvu koje su imali, gledaju ka budućnosti da bi zamislili nove aktivnosti koje mogu obogatiti posao koji su uradili (zamišljajući svoj projekat na duži rok).

Zaključi

KORAK 1. Razmišljanje o iskustvu

Šta im je izgledalo drugačije? Šta im je bilo teško? Šta su naučili?

Deca mogu!

Vredi udubiti se kako bismo razumeli problem.

Treba da imamo poverenje jedni u druge.

Uz malo dobre volje može se mnogo postići.

Sve može bolje da funkcioniše ako se potrudimo.

Svaka akcija dovodi do promene.

 


KORAK 2. Činimo projekat još boljim

Da bi unapredili projekat, deca identifikuju one aspekte projekta koji su dobro radili, kao i one koji nisu.

 

Start StopNastavi

 

Start → Učenici zapisuju na stikerima prvo nešto što nije urađeno u projektu, a misle da je trebalo uraditi.

Obići više stanovnika Velikog Borka

Stop → Učenici zapisuju nešto što je urađeno, ali smatraju da se ubuduće može izostaviti jer ne radi.

/

Nastavi → Učenici zapisuju nešto što je urađeno i što je vredno da se nastavi da se radi.

Edukacija stanovnika, edukacija drugara ( i iz drugih škola sa teritorije naše opštine), nastaviti saradnju sa Veterinom Beograd (oko čipovanja, vakcinisanja, sterilizacije i kastracije napuštenih pasa, edukacije)


Šta smo naučili iz cele situacije?

Na ulicama Velikog Borka ima MALO pasa lutalica, ali je zato prisutan VELIKI BROJ vlasničkih pasa koji se kreću bez nadzora vlasnika. Većina ovih pasa nije ni vakcinisana, niti čipovana, a kamoli sterilisana ili kastrirana. Zato je potrebno, kad god se ukaže prilika, edukovati građane o posledicama njihove neodgovornosti.

Ne ujedaju samo lutalice! I vlasnički psi ujedaju! Ne razvlače smeće samo lutalice! I vlasnički psi razvlače smeće! Ne razmožavaju se samo lutalice! Razmnožavaju se i vlasnički psi!

Mnogima je „lakše“ da neželjeno potomstvo svog ljubimca ostave na ulici, nego da kuju sterilišu. Tako nesavesni i neodgovorni vlasnici njihov porod podmeću slučajnom prolazniku, a onda su im drugi krivi što na ulicama (posebno u zimskom periodu) ima puno pasa. Ali uvek je lakše za sve okriviti nekog drugog ili jadne napuštene životinje, nego promeniti svoje ponašanje i loše navike.

Svaki pas ima pravo na hranu i vodu; pravo na udoban smeštaj; pravo na život bez bola, povreda i bolesti; pravo na život bez straha, stresa i patnje; pravo na ispoljavanje svojstvenog ponašanja, karakterističnog za vrstu.

Edukacija (uz sankciju) je jedini način da se podigne opšti nivo svesti u pravcu odgovornijeg odnosa prema svim bićima koja zavise od nas.

Categories: Design for Change, Evoluacija, Naša JA MOGU priča o promeni | Postavi komentar

3. Uradi

OSTVARUJEMO PROMENU – Deca svoje ideje sada vide u akciji u stvarnom svetu i otkrivaju da mogu značajno da promene i obogate svoju okolinu. Sada njihov trud postaje realnost i osećaju da mogu istinski promeniti svet. Deca uživaju, jer se ideje transformišu u stvarnost.

This step is about creative agency and the ability to take timely action.


Primeni

Korak Akcija!

Učenici prolaze kroz akcioni plan i bacaju se na posao (započinju akciju). Da, oni to mogu!

1. Pišu pismo predsedniku GO Barajevo Slobodanu Bati Adamoviću.

Upoznavanje sa programom Design for Change i projektom „Smanjenje populacije napuštenih pasa na teritoriji Velikog Borka“.

2. Crtaju likovne radove na temu „Av, av… ja sam napušten pas“ koji će biti izložiti u holu škole. Likovne radionice organizuju se za svu decu, od predškolaca do učenika četvrtog razreda.

3. Kreiraju e-knjigu „Dnevnik jednog psa“ koja će biti prikazana na priredbi „Tragom napuštenih pasa“.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

4. Razgovaraju sa predsednikom mesne zajednice Veliki Borak Urošem Nikolićem. I on je upoznat sa programom Design for Change, projektom „Smanjenje populacije napuštenih pasa na teritoriji Velikog Borka“ i akcionim planom.

5. Pokušavaju da stupe u kontakt sa veterinarima koji rade na teritoriji opštine Barajevo kako bi došli u školu i razgovarali sa njima (decom) i odraslima o problemu napuštenih pasa. Svi privatni veterinari odbijaju njihov poziv sa napomenom da oni to ne rade.

Poziv prihvata veterinar Zoran Stojković iz JKP „Veterina Beograd“.

6. Šalju mejlove ORKI – neprofitnoj organizaciji za dobrobit životinja, zaštitu životne sredine i ruralni razvoj u Srbiji, udruženju građana „Help animals“, Udruženju za zaštitu i prava životinja „Sloboda za životinje“, Udruženju za brigu o životinjama Timočke krajine „BETA“, Udruženju za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti „Feniks“…

Odgovor dobijaju samo od Milice Ranković iz Udruženja za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti Feniks.

7. Prave pano na temu „Pas je najbolji čovekov prijatelj“ i postavljaju u hol škole.

8. Stupaju u u kontakt sa Dejanom Tašićem, novinarom Barajevskog glasnika (Biltena Gradske opštine Barajevo). Šalju mejlove „Pas magazinu“, „Zelenim novinama“, portalu za sve ljubimce „Petface“, Jovanu Memedoviću…

9. Postavljaju izložbu dečjih likovnih radova na temu „Av, av… ja sam napušten pas“ u holu škole kako bi je videlo što više ljudi.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

10. Izrađuju prezentacije „Pas je čovekov najbolji prijatelj“, „DFC priča“ i „Šta je odgovorno vlasništvo“, slideshow „Tužna istina o napuštenim psima“ i slideshow „Tragom napuštenih pasa“.

„Tužna istina o napuštenim psima“

„Tragom napuštenih pasa“

11. Šiju kostim psa (za priredbu) uz pomoć mame Danijele Nikolić.

12. U okviru likovne radionice „Deca – psima“ učenici prvog, drugog i trećeg razreda prave radove (predmete) za prodajnu izložbu kako bi obezbedili novac za kupovinu neophodnog materijala od koga će  napraviti privremene kućice za pse s obzirom da je period od decembra do marta za napuštene kuce najteži.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

13. Kreiraju, štampaju i dele flajere „Budimo odgovorni“.

14. Kite novogodišnju jelku ukrasima sa motivima kuca koje sami prave.

15. Pripremaju i realizuju radionice za predškolce i učenike od 1. do 4. razreda o psu kao čovekov najvernijem prijatelju i idealnom kućnom ljubimacu, o odgovornom vlasništvu (o tome kako treba brinuti o psu), ali i o odbačenim kućnim ljubimcima, o susretu sa čoporom lutalica i ponašanju u prisustvu lutalica.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

16. Kreiraju, štampaju i lepe plakate po selu. Kuce kao da znaju, kao da osećaju da deca žele da im pomognu. Prate ih u stopu dok postavljaju plakate.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

I ovo im se događalo. Pojedini plakati nisu opstajali ni dan, jer su ih vandali cepali.

Vi cepajte, mi ćemo da lepimo!, poručuju superheroji.

17. Razgovaraju sa stanovnicima o odgovornom vlasništvu… od vrata do vrata.

18. Kreiraju, štampaju i dele pozivnice za priredbu „Tragom napuštenih pasa“.

19. U međuvremenu, koriste svaku priliku da nahrane pse.


Javnost se uzburkala, jedni ih hvale i podržavaju shvatajući značaj njihove akcije, drugi negoduju i prete prosvetnom inspekcijom što „dovlače i hrane lutalice“. Pogađate li ko je ko u ovoj priči? Odgovorni vlasnici kućnih ljubimaca pomažu, neodgovorni vlasnici odmažu. Deca nisu fustrirana što akcija ne protiče bez problema. I problemi su sastavni deo života. Sad su još više „zagrejani“ da istraju.

Da li decu treba učiti da vole životinje ili da ih se plaše?

Da li treba da ih hrane i maze ili pak šutiraju i psuju?

Učimo li ih da budu humani ili nasilni?


20. Pozivaju goste i organizuju tribinu „Napušteni psi su naša odgovornost“, jer njihova sudbina je u našim rukama sa ciljem da probude svest među vlasnicima životinja, kao i kod ostalih građana o uzrocima ovog problema. Time su deca skrenula pažnju na ovaj ozbiljan javni problem i ukazala na odgovorno vlasništvo kao temelj rešavanja problema napuštenih pasa.

Najava tribine na sajtu Velikog Borka.

Gosti tribine bili su Milica Ranković iz Udruženja za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti „Feniks“ iz Beograda i Zoran Stojković, veterinar iz JKP Veterina Beograd koji su govorili o odgovornom vlasništvu, načinima rešavanja problema napuštenih pasa, kao i Programu kontrole i smanjenja populacije napuštenih pasa i mačaka na teritoriji Grada Beograda. Ispred GO Barajevo, koja je podržala ovaj učenički projekat tribini su prisustvovali Vesna Ranković, pomoćnik predsednika opštine Barajevo i Nenad Savić, član opštinskog Veća. Među prisutnima bile su i Bojana Bulatović, web master – administratorka sajta „Feniks“ i Tanja Jovičić, finansijski direktor JKP Veterina Beograd.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Svi prisutni bili su upoznati sa Design for Change pokretom i učeničkim projektom (dokle se stiglo i šta je dalje u planu). Prikazana je prezentacija o odgovornom vlasništvu i slajdšou „Tužna istina o napuštenim psima“.

Jedan obrok, sklonište ili jednostavno malo naše pažnje, mogu spasiti njihove živote. Mislimo na naše četvoronožne sugrađane koji su primorani da žive napolju i pomozimo im da preguraju predstojeću zimu. Budite deo rešenja, a ne problema! Obeležite i registrujte svoje ljubimce, sterilišite ih i vakcinišite. Ne napuštajte ih! Budite odgovoran vlasnik! Ne uzimajte pse ako niste spremni da provedete sa njima čitav život! Psi nisu igračke!„, poručile su Anđela i Teodora.


Usledili su tekstovi na sajtu Velikog Borka Održana tribina „Napušteni psi su naša odgovornost“, na zvaničnom sajtu GO Barajevo  Tribina „Napušteni psi su naša odgovornost“, sajtu Udruženja za zaštitu životinja i razvoj građanske svesti „Feniks“ Tribina u Velikom Borku.

Vest sa Službenog webportala Opštine Barajevo.


I opet, pozitivni i negativni komentari.

Kako to da su deca shvatila suštinu problema, a da jedna odrasla osoba nije? Da li je ubijanje rešenje?

Dokle god bude neodgovornog vlasništva, biće i pasa lutalica na ulicama!!! Rešenje NIJE sačma!

Rešenje JE odgovorno vlasništvo (čipovanje + vakcinacija + sterilizacija + 5 sloboda), sankcionisanje napuštanja, CNR sistem, izgradnja prihvatilišta, udomljavanje i edukacija!


21. Pripremaju priredbu „Tragom napuštenih pasa“ (pronalaze recitacije „Čekaj me, ja ću doći“, „Balada o psu“, „Pesma o keruši“, „Udomio sam danas vašeg psa“ i tekst „Molba jednog psa“, pišu govor, uvežbavaju pevanje pesme Balada o jednom psu , kreiraju i štampaju zahvalnice odgovornim vlasnicima pasa, izrađuju narukvice ljubitelj pasa, prave maske sa likom kuca).

🐕 🐕 🐕 Veliko hvala dugujemo Maji Rogić koja nam je izašla u susret i poslala matricu i reči pesme Balada o jednom psu. Maja je napisala stihove, glazbu i aranžman. 🐕🐕 🐕

Narukvice ljubitalj pasa dobiće svi koji dođu na priredbu bilo da donesu hranu za pse ili ne.

Preuzimaju sa interneta šablone za maske kuca, štampaju ih, boje, lepe na karton, seku…

maska 1 🐶  🐶  🐶 maska 2 🐶 🐶  🐶 maska 3

22. Kreiraju javni događaj na Fejsbuku Tragom napuštenih pasa.

23. Najavljuju priredbu i na sajtu Velikog Borka Priredba „Tragom napuštenih pasa“.


24. Realizuju priredbu 27. decembra 2017. godine u prostorijama škole. Pogledajte program priredbe.

Dolazak gostiju.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Priredba

Prodajna izložba dečjih radova „Deca-psima“

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Zahvaljujemo se svima koji su bili na priredbi „Tragom napuštenih pasa“, doneli hranu za kuce i kupovinom dečjih radova pomogli da obezbedimo novčana sredstva neophodna za kupovinu materijala od koga će deca izraditi privremene kućice za napuštene pse.

Posebno se zahvaljujemo Zoranu Stojkoviću, veterinaru iz JKP Veterina Beograd koji nas je, po drugi put, posetio i obradovao džakom hrane!

HVALA u ime napuštenih kuca kojima ćemo pomoći!


25. Prave privremenu kućicu za pse.


Širimo pozitivnu energiju na „komšiluk“.

Hvala drugarima iz Arnajeva, njihovim predivnim učiteljicama Radi Đukić i Ljiljani Krgović i nastavnici engleskog jezika Aleksandri Živaljević Ranković na podršci tokom realizacije projekta „Smanjenje populacije napuštenih pasa na teritoriji Velikog Borka“!

Dobar drug ti vredi više i od sunca i od kiše, i od šume i od hleba – dobar drug ti uvek treba!


Poruka superheroja za novogodišnje praznike.

Categories: Design for Change, Naša JA MOGU priča o promeni, Uradi | Postavi komentar

2. Zamisli

ZAMIŠLJAMO USPEH – Deca razmišljaju o načinima za rešavanje problema koji su istražili. Ovo je kreativna faza tokom koje učenici zamišljaju neverovatna rešenja pretvarajući ih u održive i vredne predloge.

This step asks you to brainstorm solutions to improve, enrich, change the user experience.


Brejnstorming alati → Glasaj → Planiraj

Sledi razlaganje situacije koju učenici hoće da promene na više segmenata. Svaki od tih delova zahteva različit način intervencije kako bi se došlo do izmene celokupne situacije na bolje.

KORAK 1. Predlaganje ideja

Pošto su grupe izabrale istu tačku delovanja, sada istražuju ideje za postizanje najboljeg rezultata, ideje koje će uticati na što veći broj ljudi i izazvati dugoročnu promenu.

Učenici glasno izgovaraju sve ideje koje im padaju na pamet koristeći maštu. Ne prekidaju jedni druge izražavajući svoje ideje na jasan i jednostavan način. Svi predlozi se ispisuju velikim slovima na listu.


KORAK 2. Izbor najboljeg rešenja

Učenici su se našli pred velikim brojem ideja. Sada biraju jednu ili više koje koje će usvojiti. Glasaju, pojedinačno, za predloge koji im se najviše dopadaju. Ističu se ideje koje su dobile najviše glasova. O njima se diskutuje sa svima. Učenici zamišljaju koje od njih bi najbolje pomogle u rešavanju problema, koje od njih bi najbolje rešile svaki segment na putu ka potpunoj promeni.

Sledi drugi krug glasanja sa jednim glasom po osobi.

Izabrano je rešenje koje je dobilo najviše glasova – Edukacija roditelja, stanovnika sela, đaka.


KORAK 3. Prototipiranje

Učenici prave prototip (jednostavan i koristan) svog predloga, objašnjavajući ostatku grupe svoju viziju ideje koju su izabrali. Prototipiranje omogućava bolju komunikaciju između članova tima i jasnije definisanje ideje, pomaže deci da bolje definišu šta je to što žele da urade.


KORAK 4. Definisanje predloga

Kada su učenici završili svoje prototipove definišu od čega se ideja sastoji, šta će postići nakon što se ideja pokrene i šta će im biti potrebno da bi mogla da se sprovede (u materijalu i pomoći od strane ljudi van tima), kako će dokumentovati rad.


KORAK 5. Osmišljavanje akcionog plana

Učenici su stigli do poslednjeg koraka pre nego što njihova ideja pređe u akciju. Zapisuju sve korake koje smatraju neophodnim da ideja postane stvarnost.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Pošto su završili ređaju korake (stikere) po redu i određuju koliko vremena im je potrebno da akcioni plan sprovedu u delo.

Korak po korak, od ideje do realizacije

I na kraju, prave podelu posla između svih članova tima.

Categories: Design for Change, Naša JA MOGU priča o promeni, Zamisli | Postavi komentar

1. Oseti

RAZMIŠLJAMO SRCEM – Deca istražuju probleme u svojoj zajednici koji ih tište. Ovo je faza potrage, u kojoj posmatranjem, slušanjem i analiziranjem, deca obogaćuju sopstveno znanje o sebi i svom okruženju. Učenici će pokušati da identifikuju situacije koje utiču na njihovu okolinu i one koje bi voleli da bolje funkcionišu.

This step starts with asking you to slow down and ‘understand’ the situation before jumping to ‘solve’ it.



Posmatraj → Glasaj → Angažuj se

KORAK 1. Šta znamo o svom okruženju?

Učenici pažljivo posmatraju okolinu, odeljenje, školu, zajednicu. Posmatraju ljude i način njihovog življenja.

Šta nam smeta?

Razmišljaju o situacijama, aktivnostima i ponašanjima u okruženju koje ih pogađaju, brinu, ne volim ih i žele da ih poboljšaju.

Šta bi voleli da promenimo?

Pomisli nešto, zapiši, kaži naglas i zalepi ga za papir.

Problemi u okolini koji nas pogađaju Teodora, NinaMilica, MilanLuka, Mateja, Filip i Lena.


KORAK 2. Organizovanje informacija

Pred učenicima je velika količina neorganizovanih papirića koje treba organizovati. Svi učenici zajedno organizuju papiriće – neke povezuju, a neke razdvajaju (odvajaju), objašnjavajući zašto raspored treba da bude baš takav. Pošto završe, sva zapažanja su grupisana u „oblacima informacija“.


KORAK 3. Identifikacija tački delovanja

Svaki „oblak“ sadrži niz situacija. Učenici kreću od oblaka do oblaka i razgovaraju o tome šta svaki od njih sadrži.

Oblak informacija 2, oblak 3, oblak 4, oblak 5 i oblak 6.

Pošto su učenici identifikovali rečenicu koja sumira oblak sa jasnoćom, ispisuju je na papiru i lepe pored odgovarajućeg oblaka.

Identifikovane su tačke delovanja


KORAK 4. Izbor tačke delovanja

Sistem glasanja u dva koraka pomoći će učenicima da naprave najbolji izbor.

Učenici glasaju za dva problema koja su važna za njih.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Određujemo one probleme s najviše glasova i za njih ide drugi krug glasanja, ovog puta samo s jednim glasom po osobi.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Deca su odlučila da rade na nečemu što je za njih jako važno. Izabrali su tačku delovanja – Nebriga o psima. Objašnjavaju kako ih pogađa, zašto im je to toliko važno, zašto žele da reše pomenuti problem…


KORAK 5. Bolje razumevanje situacije

Učenici proširuju i bogate svoja znanja o situaciji koju su odabrali da poboljšaju (kako se i zašto to dešava, na koji način, šta drugi misle o tome).

Sprovedena je anketa među roditeljima učenika trećeg razreda u okviru fejsbuk zatvorene grupe Porodični ram.

Razgovarano je sa stanovnicima Velikog Borka (decom – predškolcima i učenicima nižih razreda osnovne škole, roditeljima učenika, starijim ljudima – bakama i dekama, poštarem…) kako bi učenici saznali kako oni žive u situaciji koju istražuju.

Intervjuišu ih kako bi sazali njihove stavove.

U razgovoru sa prodavcima, učenici su saznali da se dešava da im psi lutalice uzimaju namirnice iz prodavnice prilikom dostave robe. Dešava se i da im ulaze u samu prodavnicu, ali i da brzo izađu. Kupci se žale, jer im kuce njuškaju kese i skaču po njima kada izlaze sa hranom iz trgovinske radnje. Neki ih odgurnu, retki ih nahrane.

Pojedini sugrađani u zimskom periodu imaju problem, jer im psi napadaju kokoši i ovce. Obično je prisutan strah da i njih ne napadnu. Stariji ljudi se posebno boje iz razloga jer ne bi mogli da se odbrane.

Svi su mišljenja da ih na ulicama našeg mesta ima previše i da je razlog tome izbacivanje ljubimca o kojima pojedinci ne žele više da se staraju. Mišljenja su da one koji ne brinu o svojim psima treba kazniti, da je to što rade nehumano, neodgovorno i ružno.

Zašto ima ovoliko pasa na ulicama našeg sela?

Šta mislite o ljudima koji ne brinu o svojim psima?

Šta mislite o ljudima koji ne brinu o svojim psima?

Kako se osećate kada vidite pse lutalice?

Kako se osećate kada vidite pse lutalice?

Ima, nažalost, i (ne mali broj) onih koji misle da lutalice treba ubiti.

Razgovarano je i sa onima koji imaju psa za kućnog ljubimca i sa onima koji ih nemaju.

Učenici su dokumentovali svoju potragu – zabeležili su sve što im se učinilo važno, bez izostavljanja.


KORAK 6. Sumiranje naučenog

Timovi dele ono što su primetili, a zatim zajedno sumiraju sve što znaju.

Učenicima je jasno od čega se situacija sastoji, na koga utiče i na koji način. Vizuelno i jasno prikazuju šta misle, osećaju, čine ljudi koji su u toj situaciji.  Ove informacije beleže velikim slovima. Koriste sav svoj materijal koji su prikupili kako bi bolje objasnili svoje zaključke.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.


KORAK 7. Pravimo izazov!

Pored oblaka, velikim slovima, napisan je izazov Smanjenje populacije napuštenih pasa u Velikom Borku i zalepljen pored materijala koji su učenici stvorili.

Categories: Design for Change, Naša JA MOGU priča o promeni, Oseti | Postavi komentar

Od seminara… do projekta

Otkuda učenici naše škole u ovoj (DFC) priči?

Sve je počelo mojim učešćem u „I CAN“ Lab-u, 28. maj 2017. godine koji je bio deo programa Mikser Festivala – EDU zone u Beogradu.

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Na samom Lab-u prošla sam kroz dvosatnu obuku, varijaciju primene Design for Change (DFC) metode poznate kao „Instant Aktivista“.

Foto: Design for Change Serbia

Pošto sam poželela da se dodatno upoznam s „Design for Change“ metodom, kako bih je primenila u učionici sa svojim učenicima, odmah sam se prijavila za učestvovanje u velikom treningu – besplatnom stručnom seminaru za nastavnike „JA MOGU“ koji je organizovan 3. i 4. juna 2017. godine. I nisam pogrešila!

Na samoj obuci prošla sam kroz čitav program podeljen u nekoliko delova:
– Osnova metode Design for Change – Ko, Šta, Kako?
– DFC metoda u četiri koraka: Oseti (Feel), Zamisli (Imagine), Uradi (Do), Podeli (Share).

Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Po završenom seminaru dobila sam sertifikat za 16 sati stručnog usavršavanja unutar institucije.


Kako postati deo DFC Srbija mreže?

Svi nastavnici koji su prošli oba treninga i žele da primene program u svojoj školi imaju punu podrški DFC Srbija u vidu savetodavnog rada, kao i mogućnost da na osnovu svojih iskustava u primeni programa doprinesu stvaranju priručnika za primenu DFC metode u našim školama. Takođe, svi učesnici dobili su i mogućnost da završene projekte predstave na godišnjem događaju „Školski izazov“, odakle mogu biti izabrani da otputuju na globalni događaj „DFC Global“ i sretnu se sa nastavnicima i decom iz čitavog sveta koji primenjuju isti ovej metod, razmene iskustva i nauče nešto novo.


Zašto postati deo DFC Srbija mreže?


Zašto sam ja EDU Heroj?

Zato što sam se odvažila da u svojoj školi pokrenem edukativnu avanturu Design for Change i da ove školske godine radim sa svojim đacima na inspirativnom projektu – DFC priči.

U novu avanturu, ove godine sa mnom su krenuli i nastavnici iz OŠ „Svetozar Marković“ i OŠ „Danilo Kiš“ iz Beograda, OŠ „Miroslav Antić Mika“ iz Pančeva, OŠ „Petar Kočić“ iz Temerina, OŠ „Jovan Cvijić“ iz Zminjaka i đački parlament OŠ „13.Oktobar“ iz Ćuprije.

 

 

 


I tako dođosmo do naše JA MOGU priče o promeni.

Učenici, superheroji OŠ „Knez Sima Marković“ iz Velikog Borka radili su projekat po Design for Change metodologiji rada – učenju koje osnažuje decu da glasno kažu “JA MOGU“ i razviju stav neophodan za praktično rešavanje svakodnevnih izazova kroz četiri koraka „Oseti-Zamisli-Uradi-Podeli“.

Svaki ovaj korak, opisaću detaljno.

 

Categories: Design for Change, Naša JA MOGU priča o promeni | 1 komentar

Design for Change

Šta je DFC?

Design for Change je međunarodno nagrađivani edukativni program koji je počeo sa radom 2009. godine i koji se realizuje u više od 65 zemalja sveta. Podstiče razvoj veština potrebnih u 21. veku kao što su kreativnost, empatija, inicijativa, kritičko mišljenje i timski rad. Design for Change je metoda putem koje deca i mladi imaju mogućnost da svoje ideje o tome kako da promene svet isprobaju u praksi, za početak u svom neposrednom okruženju. Jednom rečju, to je najveći globalni pokret dece pokretača promena u svojim lokalnim zajednicama.

Osnivačica pokreta je Kiran Bir Seti, dizajnerka iz Indije, vođena idejom da decu i mlade treba osnažiti ne samo veštinama i znanjem nego i stavom da mogu da promene svet.

U Srbiji se, od 2016. godine, ovaj program razvija kroz mrežu Design for Change čiji su pokretači Vega omladinski centar, Koba Yagi – Centar za edukaciju i razvoj i udruženje Connecting.

Svako dete može da bude pokretač promena jer poseduje supermoći „Ja mogu“.


What is the I CAN mindset?

Where every child believes they are not helpless, change is possible & they can drive it!


Kako DFC radi?

Zahvaljujući četiri jednostavna koraka – Oseti, Zamisli, Uradi, Podeli – deca mogu bolje da razumeju problem koji žele da reše, istraže različita rešenja i sprovedu ih u delo, i na kraju svoj uspeh podele sa svima.

Proces dizajniranja promena počiva na četiri osnovna koraka Oseti – Zamisli – Uradi – Podeli.

4 EASY STEPS TO UNLEASH THE I CAN SUPERPOWER

A simple 4 step framework – called FIDS (Feel, Imagine, Do, Share) that cultivates the I CAN Mindset.

DFC prezentacija

Izvor: DFC Serbia

Categories: Design for Change | Postavi komentar

Kako se zaštititi od prirodnih nepogoda

Geografski institut „Jovan Cvijić” SANU od 2008. godine realizuje seminare koji imaju za cilj da zaštite ljudske živote i umanje posledice izazvane dejstvom prirodnih nepogoda, da upozna polaznike sa inovativnim sistemima za prikupljanje prostornih podataka i upoznavanje geografske naučne problematike. Primarni zadatak organizovanja ovih stručnih seminara je osposobljavanje nastavnika i profesora u osnovnim i srednjim školama da prenesu na učenike znanja i veštine koje se odnose na opšte geografske problematike.

Opšti ciljevi seminara Kako se zaštititi od prirodnih nepogoda – Zaštita ljudskih života i umanjivanje posledica izazvanih dejstvom prirodnih nepogoda.

Specifični ciljevi – Osposobljavanje nastavnika u osnovnim i srednjim školama da prenesu na učenike znanja koja se odnose na prirodne nepogode, da jačaju svest o postojanju istih i načinima kako se od njih zaštititi.

Program seminara možete pogledati ovde.

Nekako uvek „namirišem“ odlične seminare. Sve pohvale predavačima! Ono što mi se posebno dopalo je to što smo imali priliku da naučimo kako da uradimo mini studiju ugroženosti naše škole od prirodnih nepogoda.

 

Categories: Seminari | Postavi komentar

Eh, da sam pingvin

Na današnjih 38° C u hladu poželeh da sam pingvin, ljupka ptica koja i do 75% svog života provodi u moru.

Pingvini ne mogu leteti, jer su im krila evoluirala u peraja, ali su zato odlični plivači. Plivaju i rone brzinom od 5 do 36 km/h. Naučnici tvrde da im je njihova izuzetna sposobnost snalaženja u vodi oduzela mogućnosti da se odvoje od zemlje. Pod vodom, pre nego što moraju izroniti kako bi udahnuli vazduh, mogu ostati 10-20 minuta.

Prepoznatljivi su po svom „fraku“. Specifična boja perja kod pingvina ima zaštitnu ulogu, jer pomaže ovim životinjama da se uspešnije prikriju (kamufliraju) i ostanu sigurni u svom orkuženju gde postoje grabljivice koje ih love. Crna leđa im pomažu da se „stope“ sa okolinom (morem, kopnom, stenama…) i na taj način izbegnu predatore koji ih vrebaju sa visine, dok im bela boja na stomaku pomaže da izbegnu predatore koji ih vrebaju iz dubina (kada su u vodi).

Njihovo neobično kretanje, geganje, uvek donosi osmeh na lice. Često putuju tako što se „sankaju“ na svojim stomacima. Istraživači veruju da je ovo pingvinima efikasan, ali i zabavan način kretanja.

Walking GIF - Find & Share on GIPHY

Zašto se ne zalede? Antarktički pingvini žive u delu sveta u kojem se temperature spuštaju i do 40 stepeni ispod nule, a vetrovi duvaju brzinom od 40 metara u sekundi. Iako u tim uslovima stalno uskaču u vodu i izlaze iz nje na njihovom se perju ne stvara sloj leda. Tajna leži u kombinaciji ulja koje luče i nanostrukturi. Zbog izuzetne hidrofobnosti njihovog perja voda se na površini zadržava u obliku kuglica koje ne otpuštaju toplotu i naprosto se otkotrljaju pre nego što se zalede.

Oni vide bolje pod vodom nego na kopnu. Mnogi naučnici veruju da su pingvini ekstermno kratkovidni na kopnu. Mogu piti slanu vodu, jer imaju posebnu žlezdu koja filtrira so iz krvotoka.

Posvećeni su i predani roditelji, što se vidi po brizi koju i mužjak i ženka pokazuju podjednako prema mladunčetu, dok ne stasa dovoljno da može da se kreće i hrani samo, za šta je potrebno i do nekoliko meseci. Dok većina pingvina pravi gnezdo od šljunka i perja za svoje mladunče, carski pingvin je izuzetak, jer pripadnici ove vrste jaje nose na nogama i greju ga sopstvenim krznom, dok se ne izlegne.

Na Youtube pogledajte video Život i požrtvovanost pingvina i 10 interesantnih činjenica o pingvinima.

Vrlo su društvene ptice i žive u kolonijama.

Najkrupniji od svih pingvina je carski pingvin čija dužina premašuje jedan metar, dok mu je težina oko trideset sedam kilograma. Mali plavi pingvin je najmanja vrsta pingvine visine od samo 30 cm, plavo obojenih leđa i slabije razvijenog kljuna.

Hrane se račićima, ribom, lignjama i drugim morskim životinjama koje love dok plivaju pod vodom. Odrasli mužjak carskog pingvin je ptica koja može izdržati najduže bez hrane. Tokom perioda inkubacije, oni neće jesti oko 115 dana!

Svi pingvini žive u južnoj hemisferi, od Antarktika do toplijih voda Galapagosa u blizini ekvatora. Niti jedan pingvin ne živi na Severnom polu.

Pingvini ne spavaju poput nas, jer stalno moraju biti na oprezu i u stanju pripravnosti. Tokom dana i noći utonu u vrlo kratak san, ne duži od jedne minute. Za dodatnu zaštitu, spavaju u grupama, čvrsto priljubljeni jedni uz druge. Neki spavaju stojeći, a neki na svojim snežno belim stomačićima.

Pošto se svi prirodni neprijatelji pingvina nalaze u vodi, oni nisu naviknuti na strah kada su na čvrstom tlu, pa tako ne pokazuju ni najmanji osećaj nelagodnosti kada su u društvu ljudi.

Mnoge vrste pingvina danas su ugrožene. Klimatske promene su jedan od glavnih krivaca što se njihov broj prepolovio u poslednjih 30 godina. Pročitajte tekst koji govori baš o tome.

Kako bi se proširila svest o ovim zanimljivim životinjama, 25. april je proglašen Svetskim danom pingvina.

Mi smo ga proslavili na zanimljiv način.

I za kraj, malo snega da nas rashladi, jer se i za sutra prognozira 38° C.
Categories: Živi svet na Zemlji, Životinje | 1 komentar

Blog na WordPress.com.